Aristotel: Čemu služi bavljenje filozofijom?
Β 46 A to, da motrilačka razboritost donosi najveće probitke ljudskom životu, lako će se zaključiti po umijećima. Baš kao što se odabrani liječnici i najveći broj stručnjaka za vježbanje uglavnom slažu da oni koji kane postati dobri liječnici ili učitelji vježbanja moraju poznavati prirodu, tako i dobri zakonodavci moraju poznavati prirodu, i to daleko više nego oni. Oni su naime samo tvorci tjelesne vrline, dok se ovi potonji bave duševnim vrlinama i polažu pravo na to da poučavaju ο sreći i nesreći država, te im filozofija daleko više treba.
Β 47 Kao što se u drugim, zanatskim umijećima najbolja oruđa pronalaze u prirodi, kao, na primjer, u graditeljstvu visak, ravnalo i šestar (na jedno nas zapažanje navodi voda, na drugo svjetlo, na treće sunčane zrake), pa s osloncem na njih procjenjujemo što je dovoljno ravno i glatko na osjet, na sličan način i državnik mora od prirode i od istine imati neka mjerila prema kojima će procjenjivati što je pravedno, što lijepo, što povoljno. Baš kao što se u spomenutim umijećima ova oruđa razlikuju od svih drugih, tako je najbolje mjerilo ono koje je najusklađenije s prirodom.
Β 48 No to ne može činiti onaj koji se nije bavio filozofijom niti upoznao istinu. U ostalim umijećima ljudi svoja oruđa i najtočnije proračune nisu preuzeli od samih počela niti će biti da su na taj način stekli znanje nego od drugih ili trećih ili tko zna kojih, i svoja objašnjenja temelje na iskustvu. Filozof je jedini koji oponaša ono što je točno: to je ono što on motri, a ne učinke oponašanja.
B 49 Kao što nije dobar graditelj onaj koji se ne služi ravnalom niti bilo kojim drugim sličnim oruđem nego se ravna prema drugim građevinama, slično je valjda i s onim koji bi postavljao državne zakone ili vodio poslove ugledajući se u druge uprave i ustavne poretke i oponašajući ih — lakedemonske, kretske ili druge koje: taj ne bi bio dobar ni valjan zakonodavac. Ne može oponašanje onoga što nije lijepo biti lijepo, niti može oponašanje onoga što nije božansko ni postojano biti besmrtno i postojano nego je očito da su od svih djelatnika jedino filozofovi zakoni postojani, a postupci ispravni i lijepi.
Β 50 Jedino on /tj. filozof/ živi pogleda uprta u prirodu i u ono što je božansko, te poput kakva dobra kormilara vezuje životna počela uz ono što je vječno i trajno, baca sidro i živi po svojemu.
Β 51 Dakako, to je znanje motrilačko, ali nam omogućuje da po njemu djelatno nastupamo. Kao što vid ne tvori i ne proizvodi ništa (jer je jedini njegov učinak prosuđivati i pokazivati sve što je vidljivo), a ipak nam omogućuje da djelujemo i od najveće nam je pomoći u djelovanju (bez njega bismo bili gotovo nepokretni), tako je očigledno da u nebrojenim stvarima — iako je to znanje motrilačko — djelujemo u skladu s njim, pa neke djelatnosti izabiremo a neke izbjegavamo, i uopće, sva dobra stječemo zahvaljujući njemu.
Β 52 Onaj koji kani provjeravati ovo što je netom rečeno ne smije zaboraviti da sve što je dobro i za ljudski život probitačno leži u upotrebi i djelovanju, a ne samo u spoznaji. Ne donosi nam zdravlje poznavanje onoga što proizvodi zdravlje nego njegovo korištenje na tijelu. Ni bogati ne postajemo spoznajom bogatstva nego stjecanjem golema imetka. I — najvažnije od svega: ne živimo dobro zato što poznajemo nešto od onoga što postoji nego zato što dobro činimo, jer to je uistinu prava sreća. Zbog toga je potrebno da i filozofija, ako je doista probitačna, bude ili činjenje dobra ili da za takva činjenja bude korisna.
Β 53 Ne treba stoga izbjegavati filozofiju, ako je filozofija doista, kako mislimo, stjecanje i upotreba mudrosti, a mudrost /jedno/ od najvećih dobara. I ne treba, s jedne strane, radi imetka ploviti do Heraklovih stupova i često se izvrgavati opasnosti, a s druge se strane ne upuštati ni u kakav napor ili trošak radi razboritosti. Ropska je osobina čeznuti za životom a ne za dobrim životom, slijediti mišljenja gomile a ne zahtijevati da gomila slijedi tvoja, tražiti imetak, a ne pokazivati ama baš nikakvu brigu za ono što je lijepo.
Β 54 Mislim da je u pogledu probitačnosti i veličine /same/ stvari pružen dostatan dokaz. A u to, da je daleko lakše steći mudrost nego druga dobra, moglo bi čovjeka uvjeriti ovo što slijedi.
Β 55 Čini mi se da je znak lakoće glede filozofije i ovo: premda oni koji se bave filozofijom ne dobivaju od ljudi nikakvu nagradu koja bi ih potakla na naprezanje i trud, i premda na druga umijeća mnogo potroše, ipak, u točnim znanjima nakon kratkotrajne trke silno odmaknu.
Β 56 Α i to, što su svi privrženi filozofiji i hoće se njome baviti zabacivši sve drugo, nemalen je znak da je sjesti uz nju ugodno: pa nitko se dugo vremena ne želi naprezati! Osim toga. njezina poraba silno se razlikuje od svega /drugog/. Za njezino obavljanje nisu potrebna ni oruđa ni mjesta, već na koji god dio svijeta netko upravi misao, svugdje će doseći istinu, baš kao da je prisutna.
Β 57 Pružen je dakle dokaz i za to da je filozofija moguća, da je najveća od dobara i da ju je lako steći. Zbog svih tih razloga vrijedno je od sveg srca težiti za njom.
Iz: O duši, Nagovor na filosofiju, preveo Darko Novaković, Naprijed, Zagreb, 1996, str. 122-125.
Β 47 Kao što se u drugim, zanatskim umijećima najbolja oruđa pronalaze u prirodi, kao, na primjer, u graditeljstvu visak, ravnalo i šestar (na jedno nas zapažanje navodi voda, na drugo svjetlo, na treće sunčane zrake), pa s osloncem na njih procjenjujemo što je dovoljno ravno i glatko na osjet, na sličan način i državnik mora od prirode i od istine imati neka mjerila prema kojima će procjenjivati što je pravedno, što lijepo, što povoljno. Baš kao što se u spomenutim umijećima ova oruđa razlikuju od svih drugih, tako je najbolje mjerilo ono koje je najusklađenije s prirodom.Β 48 No to ne može činiti onaj koji se nije bavio filozofijom niti upoznao istinu. U ostalim umijećima ljudi svoja oruđa i najtočnije proračune nisu preuzeli od samih počela niti će biti da su na taj način stekli znanje nego od drugih ili trećih ili tko zna kojih, i svoja objašnjenja temelje na iskustvu. Filozof je jedini koji oponaša ono što je točno: to je ono što on motri, a ne učinke oponašanja.
B 49 Kao što nije dobar graditelj onaj koji se ne služi ravnalom niti bilo kojim drugim sličnim oruđem nego se ravna prema drugim građevinama, slično je valjda i s onim koji bi postavljao državne zakone ili vodio poslove ugledajući se u druge uprave i ustavne poretke i oponašajući ih — lakedemonske, kretske ili druge koje: taj ne bi bio dobar ni valjan zakonodavac. Ne može oponašanje onoga što nije lijepo biti lijepo, niti može oponašanje onoga što nije božansko ni postojano biti besmrtno i postojano nego je očito da su od svih djelatnika jedino filozofovi zakoni postojani, a postupci ispravni i lijepi.
Β 50 Jedino on /tj. filozof/ živi pogleda uprta u prirodu i u ono što je božansko, te poput kakva dobra kormilara vezuje životna počela uz ono što je vječno i trajno, baca sidro i živi po svojemu.
Β 51 Dakako, to je znanje motrilačko, ali nam omogućuje da po njemu djelatno nastupamo. Kao što vid ne tvori i ne proizvodi ništa (jer je jedini njegov učinak prosuđivati i pokazivati sve što je vidljivo), a ipak nam omogućuje da djelujemo i od najveće nam je pomoći u djelovanju (bez njega bismo bili gotovo nepokretni), tako je očigledno da u nebrojenim stvarima — iako je to znanje motrilačko — djelujemo u skladu s njim, pa neke djelatnosti izabiremo a neke izbjegavamo, i uopće, sva dobra stječemo zahvaljujući njemu.
Β 52 Onaj koji kani provjeravati ovo što je netom rečeno ne smije zaboraviti da sve što je dobro i za ljudski život probitačno leži u upotrebi i djelovanju, a ne samo u spoznaji. Ne donosi nam zdravlje poznavanje onoga što proizvodi zdravlje nego njegovo korištenje na tijelu. Ni bogati ne postajemo spoznajom bogatstva nego stjecanjem golema imetka. I — najvažnije od svega: ne živimo dobro zato što poznajemo nešto od onoga što postoji nego zato što dobro činimo, jer to je uistinu prava sreća. Zbog toga je potrebno da i filozofija, ako je doista probitačna, bude ili činjenje dobra ili da za takva činjenja bude korisna.
Β 53 Ne treba stoga izbjegavati filozofiju, ako je filozofija doista, kako mislimo, stjecanje i upotreba mudrosti, a mudrost /jedno/ od najvećih dobara. I ne treba, s jedne strane, radi imetka ploviti do Heraklovih stupova i često se izvrgavati opasnosti, a s druge se strane ne upuštati ni u kakav napor ili trošak radi razboritosti. Ropska je osobina čeznuti za životom a ne za dobrim životom, slijediti mišljenja gomile a ne zahtijevati da gomila slijedi tvoja, tražiti imetak, a ne pokazivati ama baš nikakvu brigu za ono što je lijepo.
Β 54 Mislim da je u pogledu probitačnosti i veličine /same/ stvari pružen dostatan dokaz. A u to, da je daleko lakše steći mudrost nego druga dobra, moglo bi čovjeka uvjeriti ovo što slijedi.
Β 55 Čini mi se da je znak lakoće glede filozofije i ovo: premda oni koji se bave filozofijom ne dobivaju od ljudi nikakvu nagradu koja bi ih potakla na naprezanje i trud, i premda na druga umijeća mnogo potroše, ipak, u točnim znanjima nakon kratkotrajne trke silno odmaknu.
Β 56 Α i to, što su svi privrženi filozofiji i hoće se njome baviti zabacivši sve drugo, nemalen je znak da je sjesti uz nju ugodno: pa nitko se dugo vremena ne želi naprezati! Osim toga. njezina poraba silno se razlikuje od svega /drugog/. Za njezino obavljanje nisu potrebna ni oruđa ni mjesta, već na koji god dio svijeta netko upravi misao, svugdje će doseći istinu, baš kao da je prisutna.
Β 57 Pružen je dakle dokaz i za to da je filozofija moguća, da je najveća od dobara i da ju je lako steći. Zbog svih tih razloga vrijedno je od sveg srca težiti za njom.
Iz: O duši, Nagovor na filosofiju, preveo Darko Novaković, Naprijed, Zagreb, 1996, str. 122-125.
