John Felstiner: Celan i Prag

Anselm Kiefer, Für Paul Celan: Aschenblume, 2006

Augusta 1968. godine, Paula je Celana teško potresao mučan događaj. Tijekom noći 20. augusta sovjetske su trupe i trupe varšavskog pakta ušle u Čehoslovačku i okončale Praško proljeće. Celanova pjesma, nastala idućeg dana, ne priziva žudno rabina Löwa, Kafku, Rilkea ili godine što ih je njegova majka preživjela u Češkoj. Umjesto toga, na svjetlo dana izbija animalnost usporediva s ugođajem Mandeljštamova epigrama Staljinu ili ugođajem satire Pabla Nerude na španjolski građanski rat. Celan je praški eksperiment liberalizma vidio kao svježe izleženo pile koje se „zavlači u krakasti živac/ na obradu“ [schlüpft in den Kraken-Nerv/ zur Behandlung] :

ein Saugarm holt sich
den Jutesack voller
Beschußmurmeln aus
dem Klöten-ZK
 
neki pipak dohvaća
jutenu vreću, punu
mrmljavih zaključaka iz
jaja CK.
 

Njemačka kartica za Centralni komitet [Zentralkomitee] je ZK. Preokrenuta u KZ označuje koncentracijski logor [Konzentrationslager]. Celanov anagram čini iz komunizma zrcalnu sliku [Spiegelbild] fašizma.

Druga pjesma iz istog tjedna izazovno govori o „glavnom gradu,/neosvojivom“ [Hauptstadt, die/ unbesetzbare], a treća započinje s „VAPNENI ŠAFRAN“ [KALK-KROKUS], s time da taj prerani proljetni cvijet prekriva strugotinama kojima su njemačke trupe imale običaj posipati masovna grobišta. Okončava se ta pjesma riječima: „u nalazištima/ nakuplja se Moldavija“ [in den Fundgruben/ staut sich die Moldau]. Celan je naime godinama želio otići u Prag i u pjesmi „U Pragu“ (1963) i samoga sebe, „zvoneći/ protiv vremena“ [läutend/ wider die Zeit], ondje zamišlja. Oskvrnuće tog srednjoeuropskog grada godine 1968. pobudilo je u njemu protest što ga je još imao u sebi.

 

[John Felstiner, Paul Celan: Eine Biographie, München: C. H. Beck 1997, str. 330]

S njemačkog preveo Mario Kopić