Grand Hotel Imperial, Dubrovnik 2. 3. 1971.
Draga, štovana doktorice Spiel,
Obećao sam Vam prilog za Vaš Ver Sacrum — pišete, ”nešto o Ludwigu Wittgensteinu”, i ta mi je misao već dva tjedna, dakle od dana mojega povratka iz Bruxellesa, u glavi — sad sam ponovno na putu — Ragusa, Beograd, Rim itd., a najveća mi je teškoća napisati nešto o Wittgensteinovoj filozofiji i ponajprije poeziji, jer je prema mojem viđenju kod Wittgensteina posrijedi potpunoma poetski mozak, filozofski MOZAK dakle, a ne filozof. Osjećam kao da bih morao pisati nešto (rečenice!) preko sebe sama, no to ne ide. To je stanje kulture i povijesti mozga koje se ne dade opisati. Pitanje nije: pišem li o Wittgensteinu. Pitanje jest: jesam li Wittgenstein ijednog časa, a da njega ili sebe ne razorim. Ne mogu odgovoriti na to pitanje, pa dakle ne mogu pisati o Wittgensteinu. — U Austriji su filozofija i poezija (matematičko-muzikalna) apsolutni mauzolej, pogledamo li vertikalno povijest. S jedne je strane zastrašujuće, s druge strane napredno, riječju: filozofija i umjetnost, za razliku od drugih naroda, ne egzistiraju u Austriji u svijesti njezina naroda, nego samo u svijesti njezine filozofije i poezije ( — kulture) itd., što je za filozofa i pjesnika prednost, ako je te prednosti svjestan.
Što se tiče Wittgensteina: on je Stifterova čistoća i Kantova jasnoća ujedno i od Stiftera (i s njim) najveći. Što nismo imali s NOVALISOM, njemačkim, sad nam je Wittgenstein — i još jedna rečenica: Wittgenstein je pitanje na koje se ne dade odgovoriti — time je ujedno i onaj stupanj koji isključuje odgovore (i odgovor).
Naša današnja kultura u svim je svojim nepodnošljivim pojavama takva da se olako na nju odgovara, upustimo li se u to — samo je s Wittgensteinom drukčije.
A svijet je vazda onaj preglupi, onaj koji ne shvaća, zato je on vazda apsolutno bez pojmova — pojmovi stoje za sebe kao pojmovi. To je smrtonosno za MASU glava, no masu glava ne treba uzimati u obzir. Tako ja ne pišem o Wittgensteinu ne zato što ne mogu, nego zato što na njega ne mogu odgovoriti, čime se sve samo od sebe objašnjava.
S pozdravom i najboljim željama
Vaš Thomas Bernhard
Preveo s njemačkog Mario Kopić
(Pismo Thomasa Bernharda gospođi Hilde Spiel (1911–1990), spisateljici, urednici časopisa Ver Sacrum, na njezinu zamolbu da napiše prilog o Ludwigu Wittgensteinu).
[Izvor: Ver Sacrum. Neue Hefte für Kunst und Literatur. Hg. von Otto Breicha, Georg Eisler und Hilde Spiel. Wien, München: Jugend & Volk 1971, S. 47.]
