Stefan Basarić: Tanjiri


Hoćeš li dopustiti da sve propadne zbog prljavih tanjira?
- upitala me je
kao da me pita šta ćemo ručati
sutra

na ulazu u zgradu filmska traka kreće da se kotrlja mesecima unazad

jer ponovo će zima

kompromisi adaptacija slobodno vreme rad na sebi rad kao rad frižideri orgazmi usponi padovi predjene granice konformizmi pogledi prazne flaše koječega piletina poljupci reči reči reči na fabričkoj traci iskustva filmovi ove i one uloge snovi besparica introspekcija kao infrastruktura naših progresa delirijum plač doskočice patnja vrisak frustracije kao smrdljive bube dodiri bahaćenja dijalog monolog sitne i krupne istine i poluistine mangupisanje stisak ruke i nepregledni dijapazon bogatstva jedne koegzistencije rodjene u prećutnom razumevanju ovog drugog jedne januarske noći utopljene u jeftini džin

Ljubav

Pomislio sam
bilo bi tragično.

Pomislio sam da
slomim sve tanjire koje imamo
zajedno.

Pomislio sam
brdo patetičnih manevara za samozažaljenje i dubljenje nespokoja.

Onda sam prestao da mislim.
Oprao sam tanjir.

Noviji Stariji