1. (Dl) Taj logos, koji postoji uvijek, ne razumiju ljudi niti prije nego što ο njemu čuju niti nakon što su čuli. I ma da se sve zbiva po tom logosu (zakonu), slični su neiskusnima iako se okušavaju u takvim riječima i djelima kako ih ja objašnjavam razlučujući svako prema njegovoj prirodi i tumačeći kako stvar stoji. Drugim ljudima ostaje nepoznato što budni čine kao što zaboravljaju ono što u snu čine.
2. (D34) Iako su čuli, nerazumni nalikuju gluhima. Posvjedočuje im to poslovica: „Iako su prisutni, ipak su odsutni."
3. (D2) Stoga treba slijediti zajedničko. No iako je logos zajednički, ipak većina živi kao da ima vlastitu moć rasuđivanja.
4. (D17) Mnogi naime, koliki se na takve stvari namjere, ne razumiju ih niti ih znaju kad ih nauče, ali u sebi misle (da ih znaju).
5. (D71) ... onoga, koji zaboravlja kamo vodi put.
6. (D72) Od onoga s čime najviše neprestano saobraćaju, od toga se okreću i udaljuju, i ono na što svakodnevno nailaze, to im se čini stranim.
7. (D73) Ne treba raditi i govoriti kao oni koji spavaju.
8. (D89) Budni imaju jedan i zajednički svijet.
9. (D18) Ako se netko ne nada, neće naći nenadano jer se ono ne mož e pronaći i nije pristupačno.
10. (D22) Oni koji traže zlato mnogo zemlje raskopaju, ali malo nađu.
11. (D35) Ljudi filozofi moraju biti znalci veoma mnogih stvari.
12. (D123) Priroda voli sakrivati se.
13. (D47) Ne sudimo nepromišljeno ο najvećim stvarima!
14. (D74) Ne treba postupati kao djeca roditelja.
15. (D55) Ja dajem prednost onome što se mož e vidjeti, čuti i spoznati.
16. (DIOla ) Oči su točniji svjedoci nego uši.
17. (D107) Oči i uši su loši svjedoci ljudima ako imaju barbarske duše.
18. (D19) Ne znaju slušati ni govoriti.
19. (D40) Mnogoznanje ne uči razumu jer bi naučilo Hezioda i Pitagoru i nadalje Ksenofana i Hekateja.
20. (D57) Učitelj velikog mnoštva je Heziod. Misle da najviše zna on, koji nije poznavao dan i noć. To je naime jedno.
21. (D106) Priroda svakog dana je jedna.
22. (42) Homer zaslužuje da se iz natjecanja izbacuje i šiba i Arhiloh na isti način.
23. (D56) Ljudi se posve varaju u spoznavanju vidljivih stvari jednako kao Homer koji je bio mudriji od svih Helena. Njega naime prevariše dječaci, koji su se trijebili od ušiju, rekavši: „Što smo vidjeli i uhvatili, to smo ostavili, a što nismo niti vidjeli niti uhvatili, to nosimo."
24. (D105) Homer je bio astrolog.
25. (D38) Tales je prvi istražio zvijezde.
26. (D129) Pitagora, Mnezarhov sin, od svih se ljudi najviše pozabavio istraživanjem i, pošto si je izabrao te spise, stvorio je svoju mudrost: mnogoznanje, zlo umijeće.
27. (D81) Pitagora vođa lažljivaca.
28. (D108) Od kolikih sam čuo učenja (logose), nijedan nije došao do toga da bi spoznavao da je mudrost od svega odvojena.
29. (D101) Ja sam istražio samoga sebe.
30. (D l 16) Svim ljudima dano je da spoznaju sami sebe i da budu razumni.
31. (D l 14) Oni koji s razumom govore, treba da se pokazuju jakima u onome što je svima zajedničko baš kao država u zakonu i mnogo jačima, jer sve ljudske zakone hrani jedan božanski. Ovaj je naime toliko moćan koliko hoće i dovoljan je svima i nadmašuje (sve).
32. (D113) Razum je svima zajednički.
33. (D112) Razborito misliti je najveća vrlina, a mudrost je istinu govoriti i raditi prema prirodi slušajući je.
34. (D93) Gospodar, čije je proročište u Delfima, niti govori niti skriva nego nagovještava.
35. (D92) Sibila govoreći uzbuđenim ustima nenasmijano, nekićeno i bez dražesti bogom opčinjena prodire glasom kroz tisuće godina.
36. (D45) Granice duše nećeš u hodu naći makar pregazio svaki put: tako dubok logos ima.
37. (D50) Ako poslušate ne mene, nego logos, mudro je priznavati da je sve jedno.
38. (D30) Ovaj kozmos (red svijeta), isti za sve, nije učinio nijedan od bogova niti od ljudi, nego bijaše uvijek i jest i bit će vječno živa vatra, koja se po mjerama (periodički) pali i po mjerama gasi.
39. (D31A) Promjene vatre: najprije more, a od mora polovina zemlja, a druga polovina užareni zrak.
40. (D31B) Zemlja kao more se razlijeva i odmjeruje se prema istom logosu (zakonu) kakav bijaše prije nego postade zemljom.
41. (D90) Sve je zamjena za vatru i vatra za sve baš kao roba za zlato i zlato za robu.
42. (D76) Vatra živi od smrti zemlje, zrak živi od smrti vatre, voda živi od smrti zraka, a zemlja (od smrti) vode.
43. (D100) Godišnja doba, koja sve donose.
44. (D94) Helije neće prekoračiti svoje mjere, inače će ga pronaći Erinije, pomoćnice Pravde.
45. (D120) Granice zore i večeri su Veliki Medvjed i nasuprot Velikom Medvjedu granica vedrog Zeusa.
46. (D99) Da nema sunca, bila bi noć što se ostalih zvijezda tiče.
47. (D3) Sunce je široko jednu ljudsku stopu.
48. (D6) Sunce je svaki dan novo.
49. (D126) Hladno se zagrijava, toplo se hladi, vlažno se suši, suho se ovlažuje.
50. (D12) Onima koji u iste rijeke ulaze druge i druge vode pritječu, a i duše se iz vlage isparuju (?).
51. (D91) Raspršuje se i opet skuplja, i približava se i udaljuje se.
52. (D84a) Mijenjajući se odmara se.
53. (D84b) Napor je trpjeti iste i pokoravati im se.
54. (D41) Jedno je naime mudrost: spoznavati duhovnu mo ć koja upravlja sve kroz sve.
55. (D78) Ljudsko biće nema moć spoznaje, a božansko ima.
56. (D82) Najljepši majmun ružan je u poređenju s ljudskim rodom.
57. (D83) Najmudriji čovjek pokazat će se naspram bogu kao majmun, i u mudrosti i u ljepoti i u svemu ostalom.
58. (D79) Čovjek je djetinjast pred božanstvom kao stoj e i dijete pred čovjekom.
59. (D70) Ljudska su mišljenja dječje igračke.
60. (D104) Kakav je njihov um ili razum? Narodnim pjevačima vjeruju, a učitelj im je svjetina jer ne znaju da „mnogi su loši, a malo njih dobri".
61. (D87) Glup čovjek se obično pri svakoj riječi (logos) ukoči od straha.
62 (D97) Psi laju na one koje ne poznaju.
63. (D39) U Prijeni se rodio Bijant, Teutamov sin, čija je glasovitost veća nego od ostalih ljudi.
64. (D49) Jedan je za mene koliko deset tisuća ako je najbolji.
65. (D121) Dobro bi učinili Efežani da se svi odrasli redom objese i nedoraslima ostave grad, koji Hermodora, svoga najboljeg čovjeka, protjeraše govoreći: „Neka niti jedan od nas ne bude najbolji, inače neka bude najbolji drugdje i među drugima."
66. (D44) Narod treba da se bori za zakon baš kao za utvrdu (grada).
67. (D33) Zakon jest i volji jednoga biti pokoran.
68. (DUO) Ljudima nije bolje da im biva sve što žele.
69. (Dlll ) Bolest učini zdravlje ugodnim i dobrim, glad - sitost, umor - odmor.
70. (D102) Bogu je sve lijepo, dobro i pravedno, a ljudi jedno drže pravednim, a drugo nepravednim.
71. (D23) Ime Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde.
72. (D61) More: voda najčistija i najprljavija: ribama pitka i spasonosna, a ljudima nepitka i pogubna.
73. (D9) Magarci bi radije izabrali slamu nego zlato.
74. (D13) Svinje uživaju u blatu većma nego u čistoj vodi.
75. (D37) Svinje se kupaju u kaljuži, a perad u prahu ili pepelu.
76. (D58) I liječnici režu, pale i na svaki način jadno muče bolesnike te još k tome traže plaću iako ne zaslužuju da je dobiju od bolesnika jer isto čine: i dobro i bolesti.
77. (D59) Putanja (hod) vijka u valjarici ravna i kriva jedna je i ista.
78. (D8) Suprotno se sjedinjuje i iz različitoga najljepša harmonija.
79. (Dll ) Sve što gmiže tjera na pašu udarac.
80. (D125) I miješano piće rastavlja se ako se ne mućka.
81. (D51) Ne shvaćaju kako se sa sobom slaže ono što je različno: (to je) unatrag okrenuta harmonija kao kod luka i lire.
82. (D48) Luku je dakle ime život, a djelo (njegovo) smrt.
83. (D54) Nevidljiva harmonija jača je od vidljive.
84. (D80) A treba znati da je rat sveopća pojava, da je pravda borba i da sve nastaje kroz borbu i po nuždi.
85. (D53) Rat je otac svega i svega kralj, jedne je pokazao kao bogove, druge kao ljude, jedne je učinio robovima, a druge slobodnima.
86. (D27) Kad ljudi umru, čeka ih ono čemu se ne nadaju niti slute.
87. (D28A) (Samo je) mnijenje ono što najpouzdaniji čovjek spoznaje i čuva.
88. (D86) Zbog nevjerovanja izmiče pa se ne spoznaje.
89. (D28B) Pravda će zgrabiti graditelje i svjedoke laži.
90. (D96) Leševe bi trebalo izbaciti prije nego đubre.
91. (D21) Smrt je koliko budni gledamo, a san koliko spavajući (gledamo).
92. (D26) Čovjek u noći pali sebi svjetlo kad mu se ugasi vid. Dok živi dotiče se mrtvoga u snu, a budan dotiče se onoga koji spava.
93. (D75) I oni koji spavaju radnici su i suradnici onoga što se zbiva u kozmosu.
94. (D62) Besmrtni - smrtni, smrtni - besmrtni, život ovih je smrt onih, a život onih smrt ovih.
95. (D88) Jedno isto je u nama: živo i mrtvo, budno i spavajuće, mlado i staro. Jer to, promijenivši se, jest ono, i ono opet promijenivši se, jest to.
96. (D52) Životni vijek je dijete koje se zabavlja igrajući kocke: kraljevstvo djeteta.
97. (D25) Slavnije smrti dobivaju veće nagrade.
98. (D29) Plemeniti ljudi izabiru sebi jedno umjesto svega drugoga - vječnu slavu umjesto prolaznih stvari, a svjetina je zasićena baš kao stoka.
99. (D20) Rodivši se hoće da žive i da imaju smrtne sudbine - ili bolje: da se odmaraju - i ostavljaju djecu odakle opet nastaju smrtne sudbine.
100. (D103) Na obodu kruga zajednički su početak i svršetak.
Preveo Milivoj Sironić
Iz hrvatskog prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker, u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels, Predsokratovci. Fragmenti, I svezak, Zagreb, 1983, str. 149-160.
2. (D34) Iako su čuli, nerazumni nalikuju gluhima. Posvjedočuje im to poslovica: „Iako su prisutni, ipak su odsutni."
3. (D2) Stoga treba slijediti zajedničko. No iako je logos zajednički, ipak većina živi kao da ima vlastitu moć rasuđivanja.
4. (D17) Mnogi naime, koliki se na takve stvari namjere, ne razumiju ih niti ih znaju kad ih nauče, ali u sebi misle (da ih znaju).
5. (D71) ... onoga, koji zaboravlja kamo vodi put.
6. (D72) Od onoga s čime najviše neprestano saobraćaju, od toga se okreću i udaljuju, i ono na što svakodnevno nailaze, to im se čini stranim.
7. (D73) Ne treba raditi i govoriti kao oni koji spavaju.
8. (D89) Budni imaju jedan i zajednički svijet.
9. (D18) Ako se netko ne nada, neće naći nenadano jer se ono ne mož e pronaći i nije pristupačno.
10. (D22) Oni koji traže zlato mnogo zemlje raskopaju, ali malo nađu.
11. (D35) Ljudi filozofi moraju biti znalci veoma mnogih stvari.
12. (D123) Priroda voli sakrivati se.
13. (D47) Ne sudimo nepromišljeno ο najvećim stvarima!
14. (D74) Ne treba postupati kao djeca roditelja.
15. (D55) Ja dajem prednost onome što se mož e vidjeti, čuti i spoznati.
16. (DIOla ) Oči su točniji svjedoci nego uši.
17. (D107) Oči i uši su loši svjedoci ljudima ako imaju barbarske duše.
18. (D19) Ne znaju slušati ni govoriti.
19. (D40) Mnogoznanje ne uči razumu jer bi naučilo Hezioda i Pitagoru i nadalje Ksenofana i Hekateja.
20. (D57) Učitelj velikog mnoštva je Heziod. Misle da najviše zna on, koji nije poznavao dan i noć. To je naime jedno.
21. (D106) Priroda svakog dana je jedna.
22. (42) Homer zaslužuje da se iz natjecanja izbacuje i šiba i Arhiloh na isti način.
23. (D56) Ljudi se posve varaju u spoznavanju vidljivih stvari jednako kao Homer koji je bio mudriji od svih Helena. Njega naime prevariše dječaci, koji su se trijebili od ušiju, rekavši: „Što smo vidjeli i uhvatili, to smo ostavili, a što nismo niti vidjeli niti uhvatili, to nosimo."
24. (D105) Homer je bio astrolog.
25. (D38) Tales je prvi istražio zvijezde.
26. (D129) Pitagora, Mnezarhov sin, od svih se ljudi najviše pozabavio istraživanjem i, pošto si je izabrao te spise, stvorio je svoju mudrost: mnogoznanje, zlo umijeće.
27. (D81) Pitagora vođa lažljivaca.
28. (D108) Od kolikih sam čuo učenja (logose), nijedan nije došao do toga da bi spoznavao da je mudrost od svega odvojena.
29. (D101) Ja sam istražio samoga sebe.
30. (D l 16) Svim ljudima dano je da spoznaju sami sebe i da budu razumni.
31. (D l 14) Oni koji s razumom govore, treba da se pokazuju jakima u onome što je svima zajedničko baš kao država u zakonu i mnogo jačima, jer sve ljudske zakone hrani jedan božanski. Ovaj je naime toliko moćan koliko hoće i dovoljan je svima i nadmašuje (sve).
32. (D113) Razum je svima zajednički.
33. (D112) Razborito misliti je najveća vrlina, a mudrost je istinu govoriti i raditi prema prirodi slušajući je.
34. (D93) Gospodar, čije je proročište u Delfima, niti govori niti skriva nego nagovještava.
35. (D92) Sibila govoreći uzbuđenim ustima nenasmijano, nekićeno i bez dražesti bogom opčinjena prodire glasom kroz tisuće godina.
36. (D45) Granice duše nećeš u hodu naći makar pregazio svaki put: tako dubok logos ima.
37. (D50) Ako poslušate ne mene, nego logos, mudro je priznavati da je sve jedno.
38. (D30) Ovaj kozmos (red svijeta), isti za sve, nije učinio nijedan od bogova niti od ljudi, nego bijaše uvijek i jest i bit će vječno živa vatra, koja se po mjerama (periodički) pali i po mjerama gasi.
39. (D31A) Promjene vatre: najprije more, a od mora polovina zemlja, a druga polovina užareni zrak.
40. (D31B) Zemlja kao more se razlijeva i odmjeruje se prema istom logosu (zakonu) kakav bijaše prije nego postade zemljom.
41. (D90) Sve je zamjena za vatru i vatra za sve baš kao roba za zlato i zlato za robu.
42. (D76) Vatra živi od smrti zemlje, zrak živi od smrti vatre, voda živi od smrti zraka, a zemlja (od smrti) vode.
43. (D100) Godišnja doba, koja sve donose.
44. (D94) Helije neće prekoračiti svoje mjere, inače će ga pronaći Erinije, pomoćnice Pravde.
45. (D120) Granice zore i večeri su Veliki Medvjed i nasuprot Velikom Medvjedu granica vedrog Zeusa.
46. (D99) Da nema sunca, bila bi noć što se ostalih zvijezda tiče.
47. (D3) Sunce je široko jednu ljudsku stopu.
48. (D6) Sunce je svaki dan novo.
49. (D126) Hladno se zagrijava, toplo se hladi, vlažno se suši, suho se ovlažuje.
50. (D12) Onima koji u iste rijeke ulaze druge i druge vode pritječu, a i duše se iz vlage isparuju (?).
51. (D91) Raspršuje se i opet skuplja, i približava se i udaljuje se.
52. (D84a) Mijenjajući se odmara se.
53. (D84b) Napor je trpjeti iste i pokoravati im se.
54. (D41) Jedno je naime mudrost: spoznavati duhovnu mo ć koja upravlja sve kroz sve.
55. (D78) Ljudsko biće nema moć spoznaje, a božansko ima.
56. (D82) Najljepši majmun ružan je u poređenju s ljudskim rodom.
57. (D83) Najmudriji čovjek pokazat će se naspram bogu kao majmun, i u mudrosti i u ljepoti i u svemu ostalom.
58. (D79) Čovjek je djetinjast pred božanstvom kao stoj e i dijete pred čovjekom.
59. (D70) Ljudska su mišljenja dječje igračke.
60. (D104) Kakav je njihov um ili razum? Narodnim pjevačima vjeruju, a učitelj im je svjetina jer ne znaju da „mnogi su loši, a malo njih dobri".
61. (D87) Glup čovjek se obično pri svakoj riječi (logos) ukoči od straha.
62 (D97) Psi laju na one koje ne poznaju.
63. (D39) U Prijeni se rodio Bijant, Teutamov sin, čija je glasovitost veća nego od ostalih ljudi.
64. (D49) Jedan je za mene koliko deset tisuća ako je najbolji.
65. (D121) Dobro bi učinili Efežani da se svi odrasli redom objese i nedoraslima ostave grad, koji Hermodora, svoga najboljeg čovjeka, protjeraše govoreći: „Neka niti jedan od nas ne bude najbolji, inače neka bude najbolji drugdje i među drugima."
66. (D44) Narod treba da se bori za zakon baš kao za utvrdu (grada).
67. (D33) Zakon jest i volji jednoga biti pokoran.
68. (DUO) Ljudima nije bolje da im biva sve što žele.
69. (Dlll ) Bolest učini zdravlje ugodnim i dobrim, glad - sitost, umor - odmor.
70. (D102) Bogu je sve lijepo, dobro i pravedno, a ljudi jedno drže pravednim, a drugo nepravednim.
71. (D23) Ime Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde.
72. (D61) More: voda najčistija i najprljavija: ribama pitka i spasonosna, a ljudima nepitka i pogubna.
73. (D9) Magarci bi radije izabrali slamu nego zlato.
74. (D13) Svinje uživaju u blatu većma nego u čistoj vodi.
75. (D37) Svinje se kupaju u kaljuži, a perad u prahu ili pepelu.
76. (D58) I liječnici režu, pale i na svaki način jadno muče bolesnike te još k tome traže plaću iako ne zaslužuju da je dobiju od bolesnika jer isto čine: i dobro i bolesti.
77. (D59) Putanja (hod) vijka u valjarici ravna i kriva jedna je i ista.
78. (D8) Suprotno se sjedinjuje i iz različitoga najljepša harmonija.
79. (Dll ) Sve što gmiže tjera na pašu udarac.
80. (D125) I miješano piće rastavlja se ako se ne mućka.
81. (D51) Ne shvaćaju kako se sa sobom slaže ono što je različno: (to je) unatrag okrenuta harmonija kao kod luka i lire.
82. (D48) Luku je dakle ime život, a djelo (njegovo) smrt.
83. (D54) Nevidljiva harmonija jača je od vidljive.
84. (D80) A treba znati da je rat sveopća pojava, da je pravda borba i da sve nastaje kroz borbu i po nuždi.
85. (D53) Rat je otac svega i svega kralj, jedne je pokazao kao bogove, druge kao ljude, jedne je učinio robovima, a druge slobodnima.
86. (D27) Kad ljudi umru, čeka ih ono čemu se ne nadaju niti slute.
87. (D28A) (Samo je) mnijenje ono što najpouzdaniji čovjek spoznaje i čuva.
88. (D86) Zbog nevjerovanja izmiče pa se ne spoznaje.
89. (D28B) Pravda će zgrabiti graditelje i svjedoke laži.
90. (D96) Leševe bi trebalo izbaciti prije nego đubre.
91. (D21) Smrt je koliko budni gledamo, a san koliko spavajući (gledamo).
92. (D26) Čovjek u noći pali sebi svjetlo kad mu se ugasi vid. Dok živi dotiče se mrtvoga u snu, a budan dotiče se onoga koji spava.
93. (D75) I oni koji spavaju radnici su i suradnici onoga što se zbiva u kozmosu.
94. (D62) Besmrtni - smrtni, smrtni - besmrtni, život ovih je smrt onih, a život onih smrt ovih.
95. (D88) Jedno isto je u nama: živo i mrtvo, budno i spavajuće, mlado i staro. Jer to, promijenivši se, jest ono, i ono opet promijenivši se, jest to.
96. (D52) Životni vijek je dijete koje se zabavlja igrajući kocke: kraljevstvo djeteta.
97. (D25) Slavnije smrti dobivaju veće nagrade.
98. (D29) Plemeniti ljudi izabiru sebi jedno umjesto svega drugoga - vječnu slavu umjesto prolaznih stvari, a svjetina je zasićena baš kao stoka.
99. (D20) Rodivši se hoće da žive i da imaju smrtne sudbine - ili bolje: da se odmaraju - i ostavljaju djecu odakle opet nastaju smrtne sudbine.
100. (D103) Na obodu kruga zajednički su početak i svršetak.
Preveo Milivoj Sironić
Iz hrvatskog prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker, u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels, Predsokratovci. Fragmenti, I svezak, Zagreb, 1983, str. 149-160.