Spokojnost je bitna potreba duše. Spokojnost znači da duša nije pod teretom straha ili nasilja, izuzev u stjecaju slučajnih okolnosti te u rijetkim i kratkim trenucima. Strah ili nasilje, kao trajna stanja duše, gotovo su smrtni otrovi bilo da im je uzrok mogućnost nezaposlenosti, političkog pritiska ili prisutnost stranog osvajača, ili očekivanje moguće invazije, ili bilo koja druga nevolja što naizgled nadilazi ljudske snage.Rimski su gospodari u predvorju držali izložen bič tako da ga robovi vide, znajući da taj prizor dovodi duše u polumrtvo stanje koje je ropstvu neophodno. S druge strane, prema Egipćanima, pravednik je onaj koji nakon smrti može reći: Ni u koga nisam izazivao straha.
Čak ako je stalni strah samo latentno stanje, tako da se samo rijetko osjeća kao patnja, on je uvijek bolest. To je neka polu-paraliza duše.“
Simone Weil, Sloboda i tlačenje, prevela Mirjana Dobrović, Naprijed, Zagreb, 1979, str. 197-198.