Začudim se uvijek kada nešto dovršim. Začudim se i rastužim. Moj nagon za savršenstvom trebao bi me spriječiti da završim; trebao bi me spriječiti čak i da počnem. No, zaboravim se i činim. Ono što postignem umeni je plod, ne primjene volje, već njezina prepuštanja. Počinjem jer nemam snage misliti; završavam jer nemam duše zaustaviti. Ova je knjiga moj kukavičluk.
Često prekidam misao nekim ulomkom o krajoliku, što se na neki način uklapa u stvaran ili pretpostavljen plan mojih dojmova, i to zato što je taj krajolik izlaz kroz koji bježim od spoznaje o svojoj stvaralačkoj nemoći. Potrebno mi je, usred razgovora sa sobom koji oblikuje riječi ove knjige, govoriti odjednom s drugom osobom, i okrećem se prema svjetlosti što lebdi, kao sada, ponad krovova kuća koji se doimaju oblivenima uslijed njezine blizine; prema laganom njihanju visokih stabala na gradskoj padini, koja se doimaju blizu, s prijetnjom nijemoga sloma; prema nakrivljenim kućama nalik nagomilanim plakatima, s prozorima umjesto slova, gdje mrtvo sunce pozlaćuje vlažnu smolu.
Zašto pišem ako ne pišem bolje? No što bi od mene bilo da ne pišem ono što uspijevam napisati, čak ako sam u tome i niži od sebe? Ja sam plebejac uzdisaja jer pokušavam ostvarivati; ne povlačim se pred tišinom kao netko tko se pribojava mračne sobe. Poput onih sam koji poštuju medalju više od truda, i uživaju slavu u odori.
Pisanje za mene znači prezirati se; ali ne mogu prestati pisati. Pisanje je kao droga koja mi se gadi i koju uzimam, porok koji mrzim i u kojemu živim. Postoje potrebni otrovi, a neki su vrlo istančani, priređeni od sastojaka duše, trava ubranih u kutovima ruševina snova, crni makovi pronađeni pored grobova namjera, dugački listovi bestidnih stabala što njišu grane na zvučnim obalama paklenih rijeka duše.
Pisati, da, znači izgubiti sebe; ali ne mogu prestati pisati, jer sve je gubitak. Ipak, ja se gubim bez radosti, ne kao rijeka u ušću za koje je niknula potajno, već kao jezero što ga je visoka plima stvorila na žalu, i kojega se izgubljena voda nikada više neće vratiti moru.
Iz: Knjiga nemira, prevela Tatjana Tarbuk, Konzor, Zagreb, 2001.