Vječnoj Antigoni
PIŠE: Romain ROLLAND
Najučinkovitija
akcija koja bi bila u moći svih nas, muškaraca i žena, jest individualna
akcija, od čovjeka čovjeku, od duše duši, akcija riječju, primjerom,
cjelokupnim bićem. Tu akciju, žene Europe, ne provodite dovoljno. Vi
se danas trsite zaustaviti napast koja proždire svijet, trsite se boriti protiv
rata. To je dobro, ali je prekasno. Protiv
tog rata, mogle ste, morale ste se boriti u srcu tih muškaraca prije nego što
je on izbio. Ne znate dovoljno o svojoj moći nad nama. Majke,
sestre, drugarice, prijateljice, voljene, o vama ovisi, ako to hoćete,
oblikovanje duše muškarca. Imate ga u svojim rukama, dijete; a
pored žene koju poštuje i voli, muškarac je vazda dijete. Što
ga ne vodite!
—
Ako se usuđujem poslužiti osobnim primjerom, ono što sam najbolje ili najmanje
loše, to dugujem nekima od vas. To što sam u ovom vihoru uspio održati svoju
nepokolebljivu vjeru u ljudsko bratstvo, svoju ljubav prema ljubavi i svoj
prezir prema mržnji, zasluga je nekoliko žena: da spomenem samo dvije,— moje
majke, kršćanke, koja mi je od djetinjstva ulila žudnju za vječnošću, — i
velike Europljanke Malwide von Meysenbug, čiste idealistkinje, čija je vedra
starost bila prijateljica moje mladosti.
Ako jedna žena može
spasiti jednu muškarčevu dušu, zašto ih ne spasite sve? Bez
sumnje zato jer vas je još vrlo malo koje ste same sebe spasile. Pa
počnite dakle odatle! Najhitnije nije osvajanje političkih prava (iako ne
previđam njegovu praktičnu važnost).
Najhitnije je osvajanje
vas samih. Prestanite biti sjenkom muškarca i njegovih strasti
ponosa i razaranja. Imajte jasnu viziju bratske dužnosti suosjećanja,
uzajamne pomoći, jedinstva među svima bićima, što je najviši zakon koji složno
propisuju kršćanima Kristov glas, a slobodnim duhovima slobodan um. A
koliko vas je danas u Europi koje je zahvatio isti vrtlog koji obuzima duhove muškaraca i, umjesto da ih prosvijetli, dodaju još svoju groznicu općem deliriju!
Prvo
načinite mir u sebi! Odbacite od sebe duh slijepe borbe. Ne
upuštajte se u bitke. Nećete suzbiti rat vođenjem rata protiv rata, nego
tako što ćete najprije sačuvati svoje srce od rata, spasiti od požara budućnost
koja je u vama. Na svaku riječ mržnje među borcima odgovorite činom
milosrđa i ljubavi prema svim žrtvama.
Budite, samom svojom
prisutnošću, jedno smireno poricanje izbezumljenih strasti, svjedok od čijeg
lucidnog i suosjećajnog pogleda crvenimo zbog svojeg bezumlja! Budite
živi mir usred rata, — budite vječna Antigona, koja odbacuje mržnju i koja, kad
oni stradaju, više ne zna razlikovati svoju neprijateljsku braću.
