UNUTARNJA POLITIKA
Kako bih pisao poeziju, zatvaram se u glavu. Svijet je već tamo, spreman za obradu, intenzivan i pun. Postoji li šansa za pjesmu, šmugnem u svoju glavu kao svjetlo u sijalicu. Za sobom uvlačim ruke i noge, vrat i uši, ruke i noge, vrat i uši. Koliko imam ruku i nogu, vratova i ušiju, to zna samo Bog. Nadam se da ću dočekati Boga, da kroz njegovo o pogledam kao kroz špijunku. Tko zna čime se Bog zabavlja dok čeka na postojanje. Ja se zatvaram u glavu i pišem poeziju. Za sobom uvlačim ruke i noge, vrat i uši, ruke i noge, vrat i uši. Moja vizija unutarnje politike: držati fige čudu.
NEMOGUĆI VRT
Sjekira je tupa, cjepanica tvrdoglava. Dan nas je ostavio na začelju i pompozno produžio dalje. Koliko samo tračeva grmlje presreće svojim prijemnicima, moglo bi pisati kroniku. Badnjak, a mi u krpicama, tko je to vidio! Kruška si utvara da je proljeće, propinje se potpaljena slatkom obmanom. Uhvatim te, a ti zapneš. Kakav nemoguć vrt: radi po aršinima sna! Prljam se i znojim, a ništa da uobličim, svaka moja intervencija unaprijed osujećena. Mačka je u međuvremenu zagrizla u pticu, suočeni smo s gotovim činom.
NEMOGUĆI VRT
Sjekira je tupa, cjepanica tvrdoglava. Dan nas je ostavio na začelju i pompozno produžio dalje. Koliko samo tračeva grmlje presreće svojim prijemnicima, moglo bi pisati kroniku. Badnjak, a mi u krpicama, tko je to vidio! Kruška si utvara da je proljeće, propinje se potpaljena slatkom obmanom. Uhvatim te, a ti zapneš. Kakav nemoguć vrt: radi po aršinima sna! Prljam se i znojim, a ništa da uobličim, svaka moja intervencija unaprijed osujećena. Mačka je u međuvremenu zagrizla u pticu, suočeni smo s gotovim činom.
Prenosimo, uz dopuštenje autora, iz časopisa Polja
 |
| Hervé Guibert, Sienne, 1979 © Christine Guibert / Collection Maison Européenne de la Photographie, Paris |