Patrik Weiss: AUTOPEJSAŽI
1.
Ne mogu pričati o istinama
Moje boli nit' žuto lišće ne zna.
Kada bi rekao sve što dušom ćutim
Vi bi naprosto umrli od smijeha.
2.
Ja ne mogu a da nisam
Pa ipak svakoga dana ponirem.
U teški, mračni vjetar
I u istinu iz koje izvirem.
3.
Ja sam krinka ovog svijeta
Slatki privid što talasa.
Na čistini rađat ću se
Dok me tmina ne nadglasa.
4.
Toliko sam patnje - stiješeno u sve
Da ni briga u moju kuću neće.
Sijevam kao nepomično vrijeme
I istina od mojih stopa naglo se okreće.
5.
Popuštam pod pritiskom
Sitnih milijun tona boli.
Volio bih majko nazad kući
No prva ljubav mora da se preboli.
6.
Zašto me se kloniš dragi brate
Zašto nećeš da mi grijehe praštaš?
U jecaju ne prolazim išta poput usamljenosti tužno
A ti i dalje s moralima za sitne pare kartaš.
7.
Vrijedi li pjesma jedne cigarete
Zar na prstima plikove rađa?
Sanjam mirnu, plitku vodu
I izmorenu dušu što s njom se svađa.
8.
Na uglu sam potencijalne povijesti
A evo dani već nemile mi broje sate.
Kad s ivice propasti u život čovjek propusti da se baci
Ni bogovi vječnost ne mogu da nam vrate.
9.
Nekada riječi moralno zakažu
No stihovi ne odgovaraju nadređenima.
Biti blijedo, sterilno pismen
To me ni u ludilu ne zanima.
10.
Slobodan sam, sretan čovjek
Sve dok ne opkole me snovi.
Tad o tebi srce sanjam
I jadikujem što nesanica me ne lovi.
11.
Pjesme ne dotjerujem
Nit s pažnjom u njih trpam sklad.
Vrijeme je ljigavo i mlako
A ja umirem mlad.
12.
Starci su hladne krhke biljke
A grane im polomljene krive.
U njim' nešto čudno ima
Bit će da previše žive.
13.
Previše je u meni munje
Rijetko kada osjećam glad.
Dođi patnjo rastjeraj muke
Kako inače da u skladni dođem had.
14.
Mjesec mrko nebo napusti
A sunce o ponoć stane sjajit tajno.
Rodi li se pjesma noćas
Voljet ću je beskrajno.
15.
Etiku u smeće bacam
I radujem se tebi grano.
Što učini ti sretno dijete
Da postojati lako tebi bude dano?
16.
Ako dobroćudna ima boga
Nek' ne likuje i u postelju nek' ne viri.
Volio bi i ja spavat rado
Na nebu dok mi oblak kosu diri.
17.
Neki misle za daleko u sutra
A ja još nisam shvatio ni jučer.
Kako oni za godine unaprijed mogu disat
Kad ja još uvijek ni svoje ime ne znam napisat.
18.
U planovima često gube riječi
I svoje misli darivaju budućoj moći.
No ja to ne mogu i ne želim
Jer ne znam što ću sutra i hoće li to sutra doći.
19.
Što li ću večeras radit
Ako draga uskratiš mi grudi?
Naime znam da svijet je mnogo
Ali zbilja rijetke znaju biti čudi.
20.
Noćas pored tebe planiram leći
I o ljubavi te priupitat.
No odgovora ne očekujem
Jer u životu se može jedino skitat.
21.
Kad me tvoja brada nježno dodirne
Ja sav sam kao snijeg.
Neko vrijeme ostajem
A onda s proljećem dajem se u bijeg.
22.
Moj prijatelj je nestao
Kako, zašto, ne znam, ali sumnjam.
Moj prijatelj je nestao
Jer je nestalo i svijeta.
23.
Danas sam se zaljubio
Jasno samo u tebe.
I neću da odem spavati
Jer u snovima poljubac umjesto vreo, poput inja zebe.
24.
Ima li išta što nisi ti
Opijen pjevam.
Ti me stvarno voliš i ljubiš
A ja i dalje zagrlit te oklijevam.
25.
Moja mora postaju preteška
Ne smijem te više gledat.
Uz tebe tako daleku
Ja morat ću se predat.
26.
Nemoj da mi pišeš dok sam daleko
U svim pojavama svijeta vidim te i ne brinem misliš li na me.
Znam da si ovdje i da bi prije propao svijet nego naše blizine
Ti mi osjećajima maši, a ja ću također po zvijezdama slati svake noći buket cvijeća samo za te.
27.
Sitne su muzike
Ogromna neba.
Vjetar nerve draži
Poljubac mi treba.
28.
Ptice su padale
Kao suze s lica moga.
Jednom vidjeh tebe
I tad upoznah boga.
29.
Poklanjam ti komad svoje vječnosti
No samo ako pogodiš što upravo radim.
Vjerovala ili ne ja možda jesam sretan lik
Ali svejedno se nemilo u postojanju davim.
30.
Nisam pjesnik niti boem starog kova
Već mehaničar vlastite patnje.
Molim te pomozi ponovno da krenem
Brinem da ne upadam u stare ofucale tlapnje.
31.
Već je mrak progutao svjetla
I sve posljednje putokaze naše sreće: sjene.
Kad ono na stazi tamnoj nešto zatreperi
Bijahu to moji svjetionici, mile oči njene.
32.
Plašila si se povijena uz mene
I drhtala pred nadolazećim koje je ljepota.
Zvuči čudno, strašno, ali nije, jednom kad se navikneš
Vidjet ćeš da ni smrt nije ništa drugačija od života.
33.
Mir u nemiru
Drijemež u proljeću.
Kao ptica mala
Ipak poletjet ću.
34.
Ovaj naš život, nažalost
Ništa drugo do ustajala voda.
A ja se i dalje poput djeteta brčkam
Kao da izlaza nema i kao da samo tako mora.
35.
Nije bitno što će sutra donijet
Sve je to toliko bezvrijedno i sitno;
Kada su oblaci tako veličanstveni
Dok se sunce probija kroz njih.
36.
U tužni smiraj dana
Vidi, sunce nebom pada.
Dvije ptice, jedna grana
Srce mi gasne, upravo sada.
37.
Sve je dalje zemlja
I vjetar nemilo puše.
Sreća ne da se vezat
Usamljene ostaju duše.
38.
Ruke su hladne, blijede
Skoro uvijek pijem sam.
Zakoni rijetko kada vrijede
Svoju slobodu neću da predam
39.
Zašto su putevi svi raskrčeni
Ima li nešto što u trnju sja?
Umirem od tuge noćas
Crna zemlja glasno doziva.
40.
Ako budeš iskrena i dobra
Želiš li da poklonim ti cvijet?
Meni ipak do cvijeća nije
Radije iz ljubavi darujem svijet.
41.
Kada volim, volim strasno
I strahove više ne poznam.
Kada volim, volim tebe
A za mene je prekasno.
42.
Imaju li lađe jarbole od mjedi
Dušo zašto ploviš sama?
Vidim netko na provi sjedi
To ti čekaš da proguta te tama.
42.
Sve što napravim nikako ne valja
Ali zar ta sitnica da me brine?
Imam sitno u plućima daha
I cijeli život što puštam da gine.
43.
Svi smo to već prošli
I svi ćemo to još proć'.
Tako silno život se ponavlja
Ali sreća uporno odbija doć.
44.
Sve što pišem
Zadano je, nužno.
Riječi će me ubit
Ima li išta više tužno?
45.
Lupaj, buči i ne brini
To mrtvi zovu tvoje ime.
U visine nek' se vine
Duša koja ima s čime.
46.
Ako ti kažem da te volim
Hoćeš li šutjet kao gluva kuja?
Ili ćeš prijateljima, priznati, reći
Da u tebi slatka ljubav buja.
47.
Sjećaš li se rastanaka dobro?
Sve su uspomene sjene.
Možda mladi, mali mjesec
Možda u tajni istina vene?
48.
Daj mi drvo da otrgnem ti granu
List, život, sve što snivaš.
Daj drvo kaži mi sve što imaš
Pa da i ja umjesto tebe mogu da bivam.
49.
Kakve veze ima što umjesto kuće
Sagradio sam trošnu baraku.
Na zemlji ionako ja ne mogu da živim.
To što volim, vječne kule su u zraku.
50.
Na valovima smiješan
Plivati neću, a nije ni da znam.
Na valovima tužan sjedim
Otvarajuć' nigdine tako prokleto sam.
51.
Jučer umrijeh i tebe se sjetih.
Nakon starosti opet mladost teče.
I postanem tužan, sjetan i tih.
I slušah kako srce peče, peče, peče.
52.
Koraci što odlaze
Eto već su daleko.
I ja ću za njima
Sa zemlje negdje preko.
