Na početku je zvon. Zvon je odjek tišine. Ne znam zašto niti otkuda prispijeva, iznenada me zaokupi i odzvanja mi u glavi dok hodam gradom ili s uzvisine promatram obzor krajolika. Želi da mislim samo o njemu, da mu se posvetim, da s njime razgovaram. I ne da mi mira. Nešto se kroz zvon pomalja, nešto me odabere kako bi došlo do riječi, kako bi došlo u riječ. Svetice svjetla…
Nema posebnog mjesta niti trenutka u kojemu zvon prispijeva. I ne mogu ga prizvati. Njime ne raspolažem. Zašto upravo kroz mene želi u govor tajna je koja se ne može razriješiti poput zagonetke. Dodirnuti ju, neiskaziv je privilegij, čist ushit postojanja. Svetice svjetla…
Od zvona mogu krenuti bilo kuda, potpuno nenadanim putovima. Zvon nije putokaz, zvon je suputnik. Na meni je hoću li njime pjevati ili pričati. Pisanje kao iskonski poriv nije prepričavanje doživljenog ili maštanje novih svjetova — pisanje je umijeće osluškivanja onoga što nam se u govoru obraća kao govorećim bićima. Ono je poput avanture na koju se treba odvažiti. Prepuštanjem neiskazivom krećem u tragalačko pronalaženje. Nalazim se u traganju, u traganju se pronalazim. Svetice svjetla, otvaram tebi…
Nekada tragam u jednom dahu, kada poput bujice nešto provali i povuče me niz slapove prispijevajućeg do zaljeva smiraja. Katkada zvon stvori vrtlog koji povremeno, ali uporno otvara čistinu oko sebe. Dođe i pođe, zaposjedne me i onda bez jasnog razloga pusti, poput plime i oseke, donoseći s obzorja tišine na obalu govornog svaki put nešto novo. Tko ne poznaje zvon, može pomisliti da mu je, uslijed njegova nagla iščeznuća, ponestalo nadahnuća i da je napisano osuđeno na nedovršenost. Nedovršenost je prividna. U osluškivanju govora govora nedovršenost je otvorenost. Zvon me otvara govoru govora. Svetice svjetla, otvaram tebi, treptajem oka…
Zvon ne treba čekati. Osluškujući odjek tišine izlažemo se u svojoj najranjivijoj ranjivosti. Pisanjem uvijek iznova rascjeljujemo ranu bivstvovanja, ostavljajući trag susreta s tišinom. Svetice svjetla, otvaram tebi, treptajem oka, proplanak-gaj.