Gnome Predraga Fincija
Pročitala sam knjigu Predraga Fincija 'Gnome' (Izdanju Art Rabic, Sarajevo 2023.) i želim je preporučiti. Ova knjiga ne čita se u jednom dahu. Ne spada u knjige u kojim vas radoznalost mami i vuče naprijed da što prije saznate kraj priče. S ovom knjigom se družimo konstruktivno. Gnome spada u zahtjevne knjige. Nije za opuštanje. Ali zato jeste za razmišljanje. Misliti, promišljati, saučestvovati, rasuđivati, razgovarati s piscem kroz priču, pjesmu, kroz dvorede, kroz gnome, To je knjiga «o istini koja uznemirava, o laži koja uništava, o ljubavi koja održava, o nadi koja obećava, o svemu što se piscu dešava.» Sve to od čitaoca zahtijeva duhovni angažman. Zato, ponekad, dani prođu prije nego joj se vratite. Ali za to vrijeme, ono pročitano, u vama ostaje i ne da vam mira. Gnomama se vraćamo. I kad ovu knjigu završimo, s knjigom nije gotovo. Drugi put čitamo je kako nam volja, iz sredine, s kraja, vraćamo se na početak, jer i pri prvom čitanju čitalac mora zastajati, razmišljati, i počesto vraćati se unazad, na već pročitano. Dok sam u ovoj knjizi čitala Fincijeve Dvorede, sinula bi mi, poput varnice, neka misao, koju sam pročitala koju stranicu prije, koju tad nisam sasvim razumjela, ni prihvatila, da bi najednom, nova misao u knjizi rasvijetlila onu staru, i njenu srž i njen smisao. A te, otprve, neshvaćene misli, vrlo brzo se pronađu, jer naš mozak registrira začudno, i mjesto i stranicu knjige, i sad, kad tu istu misao ponovo čitam, s uživanjem je kradem i slažem u moju ‘kulu od riječi’. Zato je čitanje Gnoma stalno promišljanje, stalna usporedba, i stalno traženje sebe u svim temama kroz koje nas pisac na svom putovanju vodi. Sviđa mi se njena neobičnost. U pripremi za pisanje, pratimo pisca dok se sprema na dugo putovanje, na kojem će slažući svoju kulu od riječi, pisati i brisati, dotjerivati, koliko god mu se činilo na momente «da tu ničeg osim muka bola jecaja» nema, znajući pri tom «da jednom iza smrti riječ opet progovara». Slijedi zatim, pjesma Pogled kroz prozor, s kojom naprosto uranjamo u poeziju. Dok čitamo stih po stih, javljaju nam se Hopperove slike jer se u stihovima prelamaju svjetlost, tama, tišina i ‘Kuća na osami, kako ju je nazvala Jasna Šamić u svom poetskom prikazu, "oda je tuđini i melankoliji, a priča svakom od nas jednu dugu, nedovršenu priču, pjeva o svojoj samoći, o samoći onoga koji je gleda..." (Prikaz Jasne Šamić objavljen na portalu PEN-a BiH 2. decembra 2023.) Ovom neobičnom pjesmom, kao da se svečano otvora pozornica s koje ćemo puno saznati iz mnoštva tema kroz Gnome, saznati "kao spoznaju, mišljenje, izreku, pouku, kao misao u prozi ili stihu o najgorem i najboljem iz života, o sanjarijama, snovima, riječima» koje pisca, u isto vrijeme, «nište i spašavaju.» Zatim će pisac kroz svoje Dvorede kazivati «o tami doba, o demonima politike, ali o sreći življenja i svemu što život sa sobom nosi, o ljepoti postojanja, o strašnom i smrtonosnom, ali i o dobrom i lijepom.» Čitalac je uvjeren da je pisac postigao cilj kojem je težio: «Ravnotežu u pisanju, jer takva je ljudska realnost. Nikad nije samo mrak, nikad nije samo svjetlo.» Uspio je u svom poetskom pokušaju "da onoj duši koja sada ovo čita (i nadam se, usvaja) u dobroj namjeri svojoj dariva." I zato mudro kazuje u Dvoredu:
«Kroz svoje mrakove sam prolaziš
u tebi svjetlo koje u daljini vidiš.";
„Iz sebe drugom (djelu) život udahnuti,
od sebe sebi oteti, drugim podariti”;
„I da sve izgubi, ostaje mu samoća.
U njoj mu se i iščezlo umnožava.”;
„O mnogo čemu govorio i snio
A po onome je što je stvorio bio”;
„Žrtva je svojeg pisanja,
a samo ga ono od propasti spašava”;
„Nikada nisam bio ono što nisam,
nikada potpuno ostvario ono što jesam”;
„Lijepo, časno biti -
to je najbolje što možeš imati!”;
„Koji čestitost i dobrotu u sebi čuva
svijet obasjava”;
„Koji višem i boljem teže
sve sobom obogate”;
„Koji voli, taj brine razumije shvaća;
Drugog kakvim jest prihvaća.”;
„Koji o tuđoj tegobi sluša, velika je srca
jer svaki svoje boli već previše ima”;
I zaključimo ovom Fincijevom gnomom:
„U poznim godinama
Nakon svih čuđenja pitanja umovanja spoznaja,
opet zbunjenost, čuđenje, dvojbe, pitanja”.
Fincijeve knjige mogu se stalno čitati, i pored uzglavlja držati. Stalno se treba Gnomama vraćati.
