1.

Kako početi?

Svakim korakom sam možda bliže provaliji i – još strašnije – udaljeniji od samoga sebe.

Ne reci nikome da sam cijelog sebe sakrio u njoj, a nju izgubio.

4.

Uzaludno je forsirati stvarnost da nam da cijelu sebe. Od previše života čovjek poludi, ili postane melankolik. Budi tu, kuda ćeš?, u bolji, veći svijet? Ne treba bježati. Najbliži si precima kad prihvatiš breme koje su ti prenijeli. Oplemeni zemlju po kojoj hodaš. Pomiješaj krv s prahom. Nikad nisi niti bio ništa drugo.

7.

Otišao sam do zvijezda i nazad. Vratio se kući praznih ruku. Nisam mogao vjerovati… pa u zvijezdama ništa nije zapisano

14.

Kao djeca često smo se zabavljali gradeći utvrde, kule. Naš prvi Inner Sanctum. Nije trebalo puno vremena proći prije nego li smo počeli graditi kule i utvrde oko srca. Naš konačni Paradise Lost.

17.

Porazi – što su učestaliji, to su banalniji. Što su banalniji, to je čežnja za povratkom veća. Što je čežnja za povratkom veća, to je besmislenija. A tko ima snage srcu reći da je besmisleno?

25.

Živimo u vremenima kad su pred nama već otkriveni silni putevi. Na svakom koraku u svakom smjeru je netko ispred i iza nas. I doći će vrijeme kad više nećemo moći nigdje u nepoznato krenuti, nevidjeti više ništa novo. Tada, bojim se, morat ćemo se vratiti kući. Možda čak i s olakšanjem.

32.

Što sam naučio ovo ljeto?
…

Zašto mi prva misao nije bila “koga sam ljubio ovo ljeto”?

Izgleda da ništa nisam naučio.

34.

Uvijek je samo jedan razlog. Tko se opravda sa dva već nešto skriva.

36.

O samoći ljubavnici znaju najviše; o ljubavi – osamljeni.

44.

Kad izlaziš sam u noć nemoj buditi tuđa zviježđa. Već naciljaj tu crnu prazninu. Odapni i ti svoju zvijezdu prema nebu. Zasvijetli.Možda olakšaš put onima koji će tek zalutati.

46.

I odustajanje od puta postaje dijelom puta.

48.

Nema ključeva. Svaka misao – otvoreni prozor.

59.

Katarze rasta – sve manje i manje od svijeta uzimamo zdravo za gotovo.

64.

Nitko nije ništa sam stvorio. Za stvaranje svjetova potreban je drugi.

68.

Od drugoga ne želim ništa osim istine. Onu vrst istine koju još jedva možemo podnijeti

78.

Porazi su zanimljiviji. Iz pobjeda ništa novo ne spoznajemo.

88.

Što ti sad mislila o meni i što ja mislio o tebi su male stvari naspram činjenice da mi više ne mislimo jedno na drugo.

97.

Izvjesno vrijeme je prošlo te sad mogu samopouzdano ustvrditi kako sam odnos sa sobom – izgubio.. Dalek sam si. Daleko su drugi. Daleko su želje odmakle. Daleko je entuzijazam splasnuo i daleko su sjećanja rasprsnuta. Daleko je i budućnost odmakla. I sve ono što je nekoć u meni živo plamtjelo danas je daleko i strano postalo. Jedino ona, koja nikad ovdje nije bila, još uvijek ostaje neposredno blizu.