Jean Szlamowicz: Protiv ideologija

Pierre-André Taguieff, Les méfaits de l’idéologie. Politique, religion, philosophie, Hermann, 273 str.

 

Ovim djelom Pierre-André Taguieff dodaje novi pridonesak kritici ideologija, to jest njihovoj totalitarnoj i utopijskoj dimenziji. Radi toga, on najprije kreće od metodološki bitnog prikaza različitih značenja te riječi. Sam čin definiranja pridonosi društveno-političkom istraživanju. Naime, „ideologija” može imati deskriptivno značenje („sistem vrijednosti i političkih ideja”) ili polemičko značenje (ti sistemi kao distorzija realnosti). Ideologije se stoga mogu promatrati na konstativan (društvo kakvo postoji) ili prospektivan način (društvo kakvo bi trebalo da bude): u ovom potonjem slučaju, vrijednosno uvjerenje može zastraniti prema utopijskom i totalitarnom pristupu.

 

Taguieff pomno proučava različite manifestacije takvog priklanjanja doktrinarnom korpusu osmišljenom kao argumentacijski dispozitiv. Osim nacizma ili islamizma kao školskih primjera, ekologizam je također predmet temeljite studije kako bi se izdvojio strogo ideološki sadržaj njegova diskursa, napose kroz „prikriveni povratak kršćanskog motiva straha od samoga sebe kao grešnika” i njegovih popratnih pojava: osude ljudske vrste, nametanja grijeha, puritanizma, panike… Doprinos ovog djela ogleda se i u temeljitom konceptualnom promišljanju koje se oslanja na pojmove „političke gnoze”, „ideokracije”, „sekularne religije”, uz navođenje različitih modela i temeljnih vrela (Aron, Baechler, Boudon, Olivier Reboul, Karl Mannheim, Chaïm Perelman, Canguilhem). Usto, on produbljuje to pitanje izvan eksplicitnih diskursa kako bi se šire zainteresirao za artikulaciju strasti i njihova opravdanja, pristupajući im osobito kao „duhovnoj hrani” promatranoj u okviru radikalnosti i konformizma.

 

Izvan čiste deskripcije, on postavlja tezu da je trenutačni ulog u sučeljavanju s raznim ideološkim zastranjivanjima u krajnjoj liniji „intelektualna borba protiv opskurantizma”. Pitanje intelektualizma neizbježno se javlja na kraju djela kao neumoljiva i paradoksalno konstatirana činjenica: „intelektualci su istodobno prvi proizvođači ideološke hrane i najžešći kritičari ideologija” (str. 255). To otvara dinamiku „začaravanja” i „odčaravanja”, kao i pitanje optimizma i djelovanja, pri čemu knjiga u krajnjoj liniji pruža sve alate za jednu moguću sociologiju angažmana koja tek treba biti napisana.

 

S francuskog preveo Mario Kopić

Revue des duex mondes, 3. 9. 2026.